OSAMA DONOSI PROMJENE I PLODOVE

Imamo osjećaj da praznina guši, steže, preplavljuje nas tako da krenemo razmišljati o besmislu i gubimo nadu. Dugoročno dolazi do osjećaja beznađa i bespomoćnosti. 

Osamljeno se možemo osjećati i okruženi mnoštvom ljudi. Jer nikada ništa nije dovoljno dobro i uvijek nešto nedostaje. Osama može biti zastrašujuća. A zapravo, u osami možemo pronaći blago. Tada ona postaje hrabrost, ustrajnost i ubiranje plodova.

U osami upoznajemo sebe. Svoje želje, jake i slabe strane. Naučimo tješiti se, otpuštati, grliti, smiješiti se i ohrabrivati. U samoći učimo razgovarati sa sobom: svojim dugo skrivanim strahovima, zamjeranjima, krivnjama, odgađanjima, kritikama. Nakon razvoda ili prekida dugogodišnje veze, spremni smo nakalemiti si svu krivnju, beznađe, strah od prihvaćanja i prepuštanja nekome drugome. U nesretnom odnosu posežemo za okrivljavanjem drugoga, prepuštanjem svakodnevici, prestajemo ulagati. A kada smo dugo vremena sami, možemo izvaditi iz rukava kartu potvrđivanja da ne valjamo, nismo sposobni niti da bi nas ikada itko mogao (takve) voljeti.

U osami plačemo, ridamo, kidamo dušu, vičemo. Samoću je potrebno puštati na slobodu. Ako ju grčevito držimo za sebe, polako počinje razarati. Preplavlja nas i postaje sjena svemu što radimo sve dok, na kraju, ne postane mi. 

Najlakše je naći utočište, pa i privremeno, poput povratka u onu nesretnu vezu. Lakše je nanijeti još jednu ranu nego udahnuti samoću. Osvijestiti ju i pozdraviti ju. Dugoročno činimo ogromnu štetu.

Ono što će možda zvučati čudno jest da smo svi zapravo – SAMI. Sami odlučujemo o ljudima kojima ćemo se okružiti ili koje ćemo odnose prekinuti. Sami odlučujemo o svojem uspjehu i svojoj sreći. Na taj način ne razmišljamo uvijek jer se okružujemo različitim ljudima i okolnostima, radimo različite aktivnosti pa ne zamjećujemo da smo to ispunjenje – sami odabrali. Zato ljudi jesu socijalna bića i najbolje funkcioniramo okruženi drugima. Ne bi drugačije ni opstali. No, u svemu tome je naša duša, naš doprinos, naše blago. 

Postoje načini na koje možemo zavoljeti samoću, biti u redu sa sobom, sa svojim željama. U samoći možemo raspoznati što dalje u životu želimo ili što više nikada ne želimo iskusiti. Čega želimo više, jednako ili nimalo. Možemo raspoznati vjerujemo li da vrijedimo ili da nas nitko nikada takve neće više htjeti. Zašto to vjerujemo i gdje smo to naučili.

Kako kaže autorica Estes: „Za mene je samoća ponešto nalik na presavijenu šumu koju nosim svagdje sa sobom, pa je rastvorim oko sebe kad osjetim potrebu.“

Osama može biti ogromna i teška, a možeš ju prigrliti. Udisati ju i izdisati. Učiti od nje. Puniti se sobom. Nemoj je se bojati. Zapravo je predivna. 

ŠTO MOŽE POMOĆI? – nove aktivnosti, – pisanje dnevnika, – vježbe zahvalnosti, – mindfulness, – osvještavanje sposobnosti