LAŽNE POHVALE ILI O ZDRAVIM GRANICAMA

“Ovo što radiš je ružno. Ne želim da se tako ponašaš.” Često slušamo da se, kada nam se ne sviđa što dijete radi, usmjerimo na to ponašanje, a ne na vrijednost djeteta. Pa tako je potrebno izbjegavati izjave poput: “Dosadan si”, “Zločest si”, “Ne znaš”, “Smotan si”, “Glup si” i slično.

Kada istaknemo ponašanje djeteta koje nije primjereno/sigurno za druge onda je s djetetom potrebno i analizirati takvo ponašanje: zašto je ponašanje nepoželjno, posljedice koje to ponašanje donosi i što može drugačije učiniti kako bi brinuo o drugima i sebi. Jer kada smo dobri za druge, dobri smo i sebi.

No, postoji jedna mala zamka u ovom poticanju djeteta na ispravno ponašanje.

Kada poželjnom djetetovom ponašanju pridodamo nagradu ili dajemo općenite pohvale poput: “Bravo”, “Super si”, “Najbolji si”, dijete može zaključiti da biti dobar znači dobiti priznanje za to. Jer: kada sam dobar, drugi me vole. Tako uči prilagođavati se tuđim zahtjevima s ciljem prihvaćanja.

Naravno da je lijepo odati priznanje i izreći pohvalu, ali je isto tako zdravo zabraniti nepoželjno i štetno ponašanje. Povezivanje “dobrote” s nagradom rezultira nastojanjem zadovoljavanja potreba druge osobe pod svaku cijenu. Je li to uopće realno i dugoročno zadovoljavajuće ponašanje? Nailazimo li, nakon nekog vremena, na razočaranje jer se ipak ne sviđamo baš svima, a ponašamo se kako bi drugi htjeli? Je li to dostižno?

Zato je “NE” moćno. 

Ono dovodi do samopoštovanja, poštivanja drugih i izricanja onoga što (ne) želimo odnosno zauzimanja za sebe (asertivnosti). Iako se učenje riječi “NE” lomi najviše na roditeljima, time učimo dijete da smije reći kada je dosta, učimo ga da sluša druge, učimo ga samokontroli, razumijevanju situacije i percepcije druge osobe te osvještavanja realiteta.

Kao što kažnjavanje koje uništava integritet stvara pogodno tlo za razvoj niskog samopoštovanja i samopouzdanja, raznih poremećaja u odrasloj dobi, agresije (…) tako granice stvaraju plodno tlo za sprječavanje navedenog. Umjesto lažne pohvale zbog potrebe roditelja da dijete drži uz sebe i stavlja ga pod stakleno zvono, recite ono što je realno.

Umjesto kritike djeteta zbog vaših neispunjenih očekivanja, recite mu što vas tišti i kako se osjećate. Osvijestite smeta li vas zaista ono što dijete radi ili vaše nerealne želje od djeteta.