O KONTROLI EMOCIJA

Kada govorimo o nečemu što nam se dogodilo, najprije ćemo istaknuti osjećaj koji smo osjećali u tom trenutku. Osjećaji su intenzivni i dolaze u prvi plan pa često vjerujemo da oni vladaju nama odnosno da nemamo kontrolu nad njima. Na temelju emocije koju osjećamo, i naše tijelo odgovara na takav način: kada smo ljuti – osjećat ćemo pojačano lupanje srca, znojenje, treskavicu i slično, a kada smo uzbuđeni i sretni osjećat ćemo polet i leptiriće u trbuhu. 

Vjerujem da nad emocijama možemo imati vrlo dobru kontrolu ako prethodno svladamo naše ponašanje i misli. 

Događaj koji me motivirao da pišem na ovu temu dogodio se prije otprilike pola godine, kada jedna osoba nije ispunila ono što sam očekivala od nje odnosno nije se ponašala kako želim pa su se na temelju njezine odluke moji planovi i slobodno vrijeme pomrsili. U tom trenutku razočaranja – što nisam vidjela očekivano ponašanje od druge osobe – osjetila sam nalet bijesa zbog kojeg sam intenzivno plakala. Fokusirala sam se na taj osjećaj gorčine, ljutnje i razočaranosti te sam nastavila misliti o tome kako me ta osoba razočarala te da moram mijenjati planove za koje sam bila uvjerena da će se ostvariti. Nakon par minuta plakanja, rekla sam samoj sebi da osjećam ljutnju. Nakon što sam to izgovorila, osvijestila sam da imam kontrolu nad njom. Kada sam osvijestila osjećaj, osvijestila sam i svoje misli koje doprinose takvom raspoloženju pa sam paralelno s time osvijestila i nad čime imam trenutno kontrolu: nad svojim očekivanjima odnosno ponašanjem i mislima. U trenu sam se smirila i prestala plakati jer sam shvatila da sam se fokusirala na drugu osobu (što je nerealno) i da zapravo sama proizvodim ovakav osjećaj na temelju mojih ideja te da ga u svakom trenutku mogu prekinuti. Zato vjerujem da izjava „Ljuta sam“ i „Osjećam ljutnju“ ne znače isto.

Ljutnja ne vlada nama već mi njome upravljamo. 

Pod time mislim da na svjesnoj razini upravljamo mislima i ponašanjem što paralelno utječe na naše osjećaje i fiziologiju, kako sam ranije spomenula. Ne možemo pozitivno misliti i osjećati se loše niti negativno misliti i osjećati se sretno. 

Tako dolazimo do prepoznavanja emocija i koristi koju nam, učenje te vještine, daje.Najprije, kada nismo preplavljeni osjećajima i vjerujemo da imamo kontrolu nad njima, možemo suosjećati s drugima i racionalnije sagledati situaciju u kojoj se mi ili drugi nalazimo. O tome sam govorila u tekstu o strahovima kod djece, koji sam ranije pisala.

Autor Siegel će reći da naša svijest o mentalnom stanju drugoga ovisi o tome koliko poznajemo vlastito mentalno stanje. Zato vjerujem da je osvještavanje misli i radnji od izuzetne važnosti za naše mentalno zdravlje pa onda i brigu za ljude koji nas okružuju te razumijevanje njihovih postupaka. Kada vjerujemo da imamo kontrolu nad sobom odnosno nad svojim mislima i ponašanjima, vjerujemo da možemo u svakom trenutku odabrati dobrobit za sebe umjesto vjerovanja da smo žrtve i da smo gurani emocijama pa zbog toga ponekad i neuračunljivi. Sasvim je ljudski osjećati sve emocije. Ljutnja može biti i korisna ukoliko od nje napravimo motivaciju za promjenu umjesto kažnjavanja drugoga zbog njegovog ponašanja za koje smatramo da nije dobro. Vjerujem da slobodni i sretni ljudi znaju da imaju kontrolu nad emocijama i da ih znaju koristiti za svoju dobrobit. 

Kad osvještavamo svoje cjelokupno ponašanje i možemo u trenutku frustracije „napraviti pauzu i odvojiti se od događaja“ (kao da smo u ptičjoj perspektivi) onda možemo i fokus s drugih prebaciti na sebe pa se zapitati:

  • što nam nedostaje u ovom trenutku,
  • čime smo nezadovoljni,
  • je li ono što želimo realno,
  • kakve veze druga osoba ima s našim idejama,
  • je li nam bitniji odnos ili tjeranje vlastite volje.

U trenucima kada postižemo ovakvo promatranje samih sebe, automatski imamo kontrolu nad osjećajima jer smo fokus prebacili na misli i naša ponašanja. Pa onda odlučimo maknuti se od osobe koja nas ljuti/reći drugačijim tonom što želimo/promijeniti pristup i promijeniti očekivanja. 

Dakle, drugi nisu uzrok problema. Ja imam kontrolu nad sobom u svakom trenutku i biram postupke u skladu sa svojom dobrobiti. Neovisno o ponašanju drugih.

Vježbanjem mentalnog uvida postižemo racionalizaciju u trenucima frustracije (postaje automatsko ponašanje) pa smo time bolja okolnost za druge, zadovoljniji smo u odnosima i u poslu, smanjujemo kronični stres pa tako radimo i za zdravlje organizma. 

Teško je ovo vježbati u trenucima velike ljutnje ili tuge, no prisjećanjem kako nam je bilo prije, razmatranjem što smo mogli drugačije, promatranjem sebe u takvim trenucima, možemo unaprijed stvarati ideje kako postupiti drugačije. Tako ćemo s vremenom mijenjati neka ponašanja i misli koja nam do sada nisu bila na korist.