JESU LI KOMPLIMENTI POTVRDA MOJE VRIJEDNOSTI?

Prisjetite se trenutka u kojem ste postigli određeni uspjeh u životu ili ste napravili nešto na što ste vrlo ponosni. To može biti novi posao, uspješno izvršen zadatak na poslu, mršavljenje, postizanje dobrih rezultata u sportu, neka vaša kreacija koju ste osmislili… bilo što. Kako ste se osjećali? Sami sa sobom tada? Jeste li bili sretni i ponosni na sebe? Jeste li bili zadovoljni i vjerovali da ipak možete i bili možda ohrabreni za nove pothvate? Ili ste mislili da je to bila puka slučajnost, da ipak niste to zaslužili ili da ni ovo nije dovoljno jer vjerujete da ste ipak mogli bolje. Zadržite to sjećanje. 

Sada se prisjetite kako ste se osjećali kada vam je netko dao kritiku ili pohvalu za tu istu stvar. Jesu li kritika ili pohvala promijenile način na koji gledate na svoj pothvat? Je li kritika poljuljala vaše zadovoljstvo ili je pohvala dala veću vrijednost?

Tko određuje vaš uspjeh, zadovoljstvo, pogled na vaš život, okolnosti u kojima se nalazite? Vi ili drugi?

Smatram da je posve ljudski razveseliti se na kompliment i ražalostiti na kritiku. No, pomoću gore navedenog primjera htjela sam reći kako vjerujem da mi dajemo određenu težinu onome što primamo od drugih. I što, prije svega, odlučimo primiti od drugih. Tako nekome kritika može biti poticaj na promjenu dok je drugome udar na vlastitu vrijednost i potvrda da nije dovoljno dobra osoba. Nekome je kompliment zbližavanje i vjetar u leđa dok je drugome nešto što se podrazumijeva ili pak nebitna poruka kojoj ne pridaje značaj jer ni sam ne vjeruje da je dobar.

Ponavljam ovo zadnje: NI SAMI NE VJERUJEMO DA SMO DOBRI.

Tako dolazimo do onoga što o sebi zapravo mislimo i načina na koji primamo informacije od drugih u skladu s našim uvjerenjima o sebi. Ukoliko mislim da ne vrijedim, da ne mogu bez drugih, da sam ovisan, jadan, usamljen, onda me niti jedan kompliment neće „izvući“ iz tog filma u glavi. Kritikom ćemo si samo još dodatno potvrditi svoja ponašanja koja smatramo manama. A ako o sebi mislimo da možemo, da imamo kapacitet, da je u redu griješiti jer se greške mogu ispraviti i služe za učenje, ako smo svjesni svojih sposobnosti i volimo se takve onda nam kritike služe kao putokaz i informacija, a komplimenti kao potvrde onoga što mislimo o sebi.

Što želim reći? Želim reći da mi bojimo, ono što čujemo, bojama kojima želimo. Ako nismo čuli kompliment od nekoga već duže vrijeme, pitajmo se jesmo li sebi najprije dali kompliment bez obzira na druge. Zašto čekamo komplimente, što nam oni predstavljaju? Zašto ih ne potražimo sami? 

Ako dugo vremena slušamo kritike, pitajmo se što vjerujemo zapravo o sebi. Zašto se usmjeravamo samo na takve informacije? Zašto se ne maknemo od njih? Odaberemo one koje gode našem uhu.

Prije nego što donesemo sud o tuđoj informaciji, promislimo koju težinu mi dajemo istoj i iz kojeg razloga.