VRIJEME S DJETETOM = KVALITETAN RODITELJ

Photo: Snažna mama

Nakon prekida sam se suočila s ljutnjom i odbijanjem prihvaćanja situacije u kojoj veliku većinu vremena provodim sama s djetetom.

Ovo ne mora nužno biti u slučaju samohranih roditelja; to se događa i u braku, kada drugi roditelj puno radi, radi izvan države i slično.

Ono što je mene prije svega mučilo je prihvaćanje novonastale situacije. Mučilo me jer to nije situacija koju sam zamišljala. Jer se na nju nisam nimalo pripremala i odudarala je od mojih želja i očekivanja od druge osobe i života općenito.

Kada jedan roditelj provodi mnogo više vremena s djetetom nego što to provodi drugi roditelj, često dolazi do optuživanja tog drugog roditelja, razočaranja u njega, samosažaljenja, tuge, ljutnje pa možda i nepoželjnog ponašanja prema djetetu u smislu krutih granica, čestog gubitka kontrole u situacijama frustracije, izbjegavanja dosljednosti, pretjeranog nagrađivanja djeteta i slično.

Također, kada mnogo vremena provodimo s djetetom, moguć je i osjećaj „zarobljenosti“. Često nismo svjesni da unatoč situaciji u kojoj jesmo, mi BIRAMO kvalitetu i vrijeme koje provodimo s djetetom. Mi biramo hoćemo li se cijeli dan igrati s djetetom, spavati uz njega, na zahtjeve uvijek odgovarati i ugađati ili ćemo provoditi vrijeme s prijateljima, ostavljati ga na čuvanju, određivati granice i uzimati vrijeme za sebe.

Ne postoji krivo i točno; postoji ono što nam odgovara i što biramo vjerujući da smo tada dobri i brižni roditelji.

Neke majke nikada ne ostavljaju dijete preko noći kod baka/djedova jer tada ima grižnju savjesti.

Ja sam majka koja je dijete navikla na čuvanja kada je P. imala manje od godinu dana. Moja sloboda mi je ponekad bila bitnija od bivanja uz dijete. Da se u nekim danima nisam odmakla, vrlo vjerojatno bih razvila psihički poremećaj. Mislim da je mentalno zdrav roditelj bolja opcija od frustriranog roditelja pa sam se prema tom vjerovanju i ponašala. I nastavljam se ponašati jer se tako dobro osjećam. Često mi se ljudi dive ili zavide, no moj izbor nije objektivno ispravan. On meni ima smisla jer sam tada bolja samoj sebi. Neki roditelji su bolji samima sebi kada umjesto druženja biraju ostanak uz dijete.

Što god izabrali, korisno je osvijestiti što mi ostvarujemo kada se (ne)odlučimo provoditi vrijeme s djetetom. U svakom trenutku nastojimo ostvariti svoju ideju brižnog roditelja. Na koji god način. Neki ostajanjem, neki odvajanjem vremena za sebe. Netko se odluči na ostanak uz djecu dok partner radi dok je drugima nezamislivo ne ići na posao. Ne postoji normalno, postoji ono što nama ima najviše smisla i u čemu se mi najbolje ostvarujemo. Mi nismo žrtve razvoda, samohranog roditeljstva, žrtve zahtjeva svojeg djeteta.

Mi nismo dužni zamijeniti drugog roditelja kojega nema ili ga nema koliko mi želimo. Naše dijete nije žrtva tih okolnosti; žrtva je ako mi to od njega stvorimo i vjerujemo da je zakinuto zbog toga što drugog roditelja (toliko) nema. Kada vjerujemo da je naša uloga osigurati djetetu oba roditelja jednako, kada vjerujemo da smo bolji otac ili majka kada je drugi roditelj onoliko brižan koliko mi želimo onda se stavljamo u ulogu spasitelja svojeg djeteta. Bez obzira što drugi roditelj radi, možemo biti odgovorni samo za sebe. Nismo odgovorni za postupke drugoga niti smo dužni opravdavati njegove postupke. Nismo žrtva okolnosti već imamo moć odabrati kako ćemo postupati, misliti i osjećati u tim okolnostima sukladno s idejom načina ostvarivanja uloge dobrog roditelja.