KOME JE TEŽE: TEBI ILI MENI?

Photo: Pexels.com

Je li tebi teže nego meni ili je meni teže nego tebi?

Koja je prosječna ocjena vašeg zadovoljstva životom?

Koliko ste zadovoljni svojom roditeljskom ulogom? Poslom? Kolegama? Krugom prijatelja?

Koji vam je najteži životni izazov koji ste do sada imali? Na što ste iznimno ponosi?

Vjerujete li da imate loš ili dobar život?

Nekome je teško dočekati muža dok dođe kući jer vjeruje da muž previše radi i premalo se druži s djecom i vama.

Nekome je teško izaći iz toksičnog braka ili veze jer vjeruje da je tako bolje, da je njegova dužnost ostati ili da nema izbora.

Nekome je teško što nema kome ostaviti dijete i mora svugdje s njime.

Nekome je teško organizirati silne dječje aktivnosti i napraviti raspored.

Nekome je teško skuhati ručak i počistiti kuću jer vjeruje da je žrtva.

Nekome je teško što nema vremena za sebe i živi sâm s djetetom.

Nekome je teško biti sâm, što nema partnera i emocionalnu podršku.

Prisjetite se zadnje situacije kada ste pomislili kako je drugome bolje nego vama: ima vremena za sebe, ima više novaca, ima dobrog muža, pomoć obitelji, ima jedno dijete, dobar posao, prijatelje, dobre kolege ili dobrog šefa, ima auto.

Što je to što vama nedostaje da biste bili zadovoljni? Po čemu je drugome bolje? Na temelju čega ste to zaključili? Tko postavlja mjerilo boljeg i lošijeg? Vjerujete li da je to mjerilo univerzalno? Tko donosi sud?

Često se nađemo u ulozi suca koji smatra je li nešto bolje ili lošije. Komentiramo kako bi mi drugačije postupili ili vjerujemo da će njihova djeca ispasti loša zbog njihovih postupaka koji se nama čine lošima. Na temelju pogrešaka predviđamo u kakve će odrasle osobe pojedinci odrasti i kakva će ih sudbina zadesiti. Ili pak dižemo spomenike onima koje smatramo vrijednima i poštenima pa na temelju toga vjerujemo da oni zaslužuju takav dobar život kakav mi mislimo da imaju.

Ponovit ću: MISLIMO DA IMAJU.

Svoje sudove donosimo na temelju uvjerenja koja imamo i životnog iskustva. Vjerujemo da je nešto dobro i loše na temelju onoga što smo do sada naučili, odluka koje smo u životu donosili i vjerovanja što je za nas dobro ili loše. Kada smo stekli iskustvo i dobili potvrdu od društva uzeli smo to kao univerzalne vrijednosti. Koje si jedine ispravne. No, te vrijednosti samo nama imaju smisla. Prisjetite se kako kao roditelji govorimo djeci što je dobro ili loše zato što smo se mi na nešto opekli ili bili nečime (ne)zadovoljni. Naše iskustvo, naše vrijednosti, naš sud. Ponekad krećemo iz optuženičke uloge ponekad iz spasiteljske koja želi pokazati što je bolje ili naučiti nekoga boljem ponašanju (a tu smo ponovno na optuženičkoj ulozi). Jesu li naša životna iskustva bolja pa smatramo da drugi ne znaju dovoljno dobro i vjerujemo da znamo bolje? Po čemu mi imamo pravo pogriješiti i učiti na greškama, a drugi su već trebali znati što će biti pa onda i ispravno postupiti u samom početku?

Prestanak suđenja drugima nastaje razvijanjem sposobnosti uvida u tuđi um ili percepcije druge osobe (mindisght). Mindsight možemo razvijati razumijevanjem tuđeg ponašanja, emocija, uvjerenja i očekivanja. Razgovorom o životnim vrijednostima upoznajemo druge i stječemo uvid u njihove životne stavove i životne prioritete. Razumijevanjem ponašanja drugih shvaćamo da je ono što drugi rade najbolje što znaju na temelju čega nastaje promjena u našim očekivanjima pa se tako mijenja  i naša percepcija drugih. To što je nama nešto dobro i ispravno, ne znači da je i drugima. Naše mišljenje da je drugome lakše, a nama teže i da se zbog toga drugi nemaju pravo požaliti polazi iz vjerovanja da smo žrtve sudbine i da nemamo konce u rukama unatoč onome što nas snađe. Kada vjerujemo da smo bolji vjerujemo da su drugi manje vrijedni od nas i da znamo kako bi se drugi trebali ponašati.

S promjenom percepcije počinjemo se i drugačije ponašati. Promjenom percepcije našeg života mijenjamo svoje misli i osjećaje. A promjenom misli, ponašanja i osjećaja događaju se promjene u našem životu.

Vjerujete li da je život sudbina ili nešto što sami krojimo?

Kukate li nad svime što vam se dogodi i nemate snage pokrenuti se?

Ili vjerujete da ste slobodni učiniti s time što god poželite?