VRIJEME ZA SEBE

Photo: Pexels.com

Da, teško je. Sami ste. Nemate vremena. Uvijek u tempu, organizirani. Nedostaje vam pomoć, partner, emocionalna podrška. Želite odmor, pauzu, da netko preuzme. Nemate volje ni strpljenja. Nemate snage igrati se svaki dan s djetetom. Ponekad se čini da će takav osjećaj zauvijek trajati.

Otkad se P. rodila putovala sam više puta bez nje, najčešće po par dana, no najdulje putovanje je bilo 7 dana u Londonu. Zanimljivo mi je bilo slušati komentare drugih na moje izbivanje: razlikuju se po njihovoj percepciji mene i vjerovanjima kako bi roditelj trebao postupati. Neki bi me podržavali i razumjeli, navodili sve što sam proživjela uz izjave da zaslužujem odmor i odmak. Bilo je i onih koji kritiziraju jer nikada tako ne bi mogli postupiti niti smatraju da je to potrebno roditelju te da je njegova dužnost biti s djetetom pogotovo kada je maleno.

U mom rastu naučila sam da sve što činimo, činimo zbog sebe. Ako to razumijemo, na pola smo puta da čvrsto i samouvjereno stojimo iza svojih odluka te načina na koje koristimo svoje vrijeme. Kada razumijemo da sve što radimo služi nama i zadovoljavanju naših potreba, razumijemo i s kojom namjerom nešto činimo i što time postižemo.

Zašto nemam grižnju savjesti kada putujem i odlučim par dan provesti bez djeteta? Najprije jer vjerujem da nisam rob niti žrtva okolnosti.

Jer vjerujem da imam izbor i da mogu upravljati načinom na koji se osjećam kroz ono što radim i mislim.

Vjerujem da svoj odnos s djetetom gradim svakodnevno i temeljito sa čime sam dobro. Vjerujem da mogu reći kada želim vrijeme za sebe i da to nije sebično već način na koji se poštujem. Ne vjerujem da ne mogu nešto učiniti jer imam dijete. Moj život nije prestao zbog djeteta. Da, preokrenuo se, ali još uvijek njegujem svoje temelje.

Provela sam vikend u Istri s prijateljicama. Zanimalo me na koji način moje dijete provodi vrijeme, ali sam istovremeno uživala u svakom trenutku i zahvaljivala na prilikama koje mi se nude. Njegovala sam svoju nutrinu kako bih mogla jednom to prenijeti i svojem djetetu. Važnost voljenja sebe i onoga u čemu uživamo kako bi bili dobri za druge.

Ne postoji pravilo o načinu na koji majke provode vrijeme sa sobom ili s djetetom. U redu je ako uvijek putujemo s djetetom ili ako ga vodimo na kave s prijateljicama. U redu je ako vrijeme za sebe uzimamo kroz treninge, šetnje bez djeteta, kroz putovanja s prijateljicama. Svatko od nas ima svoju ideju načina ostvarivanja uloge roditelja. Ispravno je ono sa čime smo mi u redu. Vjerujem da je mentalno zdrav roditelj najbolji roditelj jer je svjestan svojih potreba, svjestan je da ono što odabire njemu predstavlja zadovoljstvo, svjestan je da u svemu može odlučiti što će. Nekome putovanje nije privlačno. Jednima je ranije ustajanje uz ispijanje kave u tišini užitak, dok je drugima bitnije usred dana odrediti vrijeme za sebe i dijete – kada se ono samostalno igra i istražuje. Netko bira meditaciju ili kratki predah usred dana dok drugi vježbaju.

Vrijeme za sebe ima razna lica. Bitno je ono što nama predstavlja užitak, mir i osjećaj prisutnosti i zadovoljstva. Vrijeme za sebe nema za cilj grižnju savjesti već mir koji svjesno njegujemo. Kada smo neprestano s djetetom, trenuci predaha pružaju snagu i mogućnost osvještavanja trenutka. Mir koji uzmemo omogućava nam smirenije sagledavanje djeteta i njegovih potreba. Kao i potreba nas samih.