O LJUBAVI

Photo: Pexels.com

Iako su mi vjenčanja oduvijek predstavljala emotivni trenutak dubokog posvećivanja dvoje ljudi jedno drugome, nedavno vjenčanje, na kojem sam bila uzvanica, je bilo drugačije jer sam bila okružena vrlo bliskim ljudima.

Promišljala sam kako je život u potpunosti nepredvidiv i kako u ključnim trenucima donosiš odluke na koje se ne pripremaš. Nemoguće je biti pripremljen na dubinske životne prekretnice koja nikako ne možemo predvidjeti. No i da možemo predvidjeti ne možemo znati kako bi postupili jer u njima nemamo iskustva. Kada se nađeš na prekretnici, odlučuješ se za ljubav ili mržnju.

Tijekom obreda vjenčanja razmišljala sam o ljubavi. O njoj zapravo vrlo često promišljam, no za mene ljubav ima mnogo nijansi. Moja boja ljubavi je uvijek plava, ali svaki dio mog života je obojan drugom nijansom plave. Prijateljska ljubav, roditeljska, ljubav prema prirodi, ljubav prema životu, poslu, kolegama. I ona. Partnerska ljubav.

Roditeljsku ljubav imam priliku iznova upoznavati svakodnevno. Danas na nju gledam kao na osiguravanje uvjeta djetetu u kojima će ono biti samostalno, samosvjesno, samopouzdano, sigurno i zaštićeno kada je to potrebno. Roditeljska ljubav za mene nije posjedovanje. Ona je slobodna, brižna, nježna, odgovorna i poticajna. Koliko god strahujem za dijete, brinem, želim najbolje, istodobno razvijam svijest da što god učinim ne mogu kontrolirati svoje dijete i da sve moje najbolje želje za njega mogu ostati neispunjene. Jer sve što radi, radi za sebe. Kao i ja. Svojom prisutnošću i razumijevanjem pružam ljubav u kojoj se osjećam dobro. Osjećam se dobro kada skuham ručak djetetu, kada kažem što želim jer se poštujem pa time razvijam i osjećaj za druge kod djeteta. Kada sam dosljedna i istovremeno nježna.

Unatoč iskustvu razvoda, ljubav je za mene postala najljepši osjećaj i najljepši dar koji ljudska bića imaju. Partnerska ljubav poprimila je potpuno novo značenje.

Ljubav za mene nije uzročno – posljedična veza. Ljubav je za mene davanje. Ali davanje bez namjere da mi se isto vrati, da druga osoba primijeti moj trud i predanost, bez namjere da njome zadržim voljenu osobu. Ljubav je moj osjećaj uz drugu osobu. Kada volim onda volim i sebe jer vjerujem da najprije moramo biti dobro sa sobom kako bi mogli biti dobra okolnost za druge. Ukoliko volim sebe, ljubav mi neće predstavljati ucjenu, posesivnost, zamjeranje. Neću očekivati potvrdu drugih već ću biti dobro s onime što radim. Jer je to moja ljubav. Jedinstvena. Unikatna. Bit ću dobro s onime što dajem jer dajem zbog sebe. Ja se osjećam dobro kada volim. Osjećam se dobro kada zagrlim partnera, kada ga slušam, kada mu pomognem, ležim pored njega i šutim, kada razumijem.

Ljubav je usklađivanje, razumijevanje, smijeh, zabava, intima, sloboda, osiguravanje najboljeg. Ljubav je rast, pomak, napredak, praćenje. Ljubav je samopoštovanje i samopouzdanje uz poštivanje drugoga i želju da je drugome najbolje uz mene.

Ljubav sam bolja ja.

Ljubav nisam pola ja niti pola ti.

Ljubav je puštanje kada za to dođe vrijeme.