4. Krivnja

Photo: unsplash.com

Krivim sebe jer nisam učinila dovoljno.

Jer nisam bila dovoljno dobra.

Jer nisam ispunila očekivanja druge osobe.

Jer sam htjela govoriti, a odabrala sam šutjeti.

Jer sam kritizirala.

Jer nisam odvajala dovoljno vremena.

Jer sam bila loša.

Krivim tebe jer si tako odlučio.

Jer ne misliš isto kao ja.

Jer se ne ponašaš kako želim i kako vjerujem da je normalno.

Jer nisi tu kada te trebam.

Jer mi nisi podrška.

Osobe koje sebe percipiraju ostavljenima često svu krivnju svaljuju na drugu osobu: one nisu postupile kako bismo željeli, nisu rekle što ih muči, nisu održale obećanje, nisu nas voljele.

Ja sam uz osudu druge osobe ubacila i samookrivljavanje. Cijela moja slika o meni, samopoštovanje i samopouzdanje gradili su se na mišljenju drugih, na njihovim pohvalama i kritikama. Tako sam nakon prekida svu negativu srušila i na sebe samu. Moja logika je bila da, ukoliko netko odluči svoj život živjeti bez mene, to znači da sam loša, da ne valjam, da nikada ništa dobro ne radim, da sve uništavam i da sam sebična. Svi partnerovi postupci služili su tome da samoj sebi potvrdim da sam loša osoba i da me nitko ni ne želi takvu.