3. Bijes

Photo: unsplash.com

Neki krive partnera, neki krive sebe, neki krive druge okolnosti, neki krive Boga.

Bucay govori da nas bijes sidri u realnost, on je priprema za nadolazeću tugu.

Kada smo bijesni onda smo usmjereni na okolnosti. Ono što vidimo nije ono što očekujemo. Ljuti nas ta naša percepcija realnosti. Ljuti smo jer se partner ne ponaša kako želimo, jer je postupio drugačije od naših uvjerenja i ideala, drugačije od onoga što je bilo planirano. Ljuti smo jer gubimo kontrolu nad okolnostima, a zapravo ju nikada nismo imali. Samo su se poklopile s onime što želimo pa smo bili zadovoljni.

Sada su se okolnosti izokrenule pa se ljutimo. I drugačije ne znamo. Bijes je trenutno najbolja opcija jer nas spašava od bolesti, od ludila. Zato što ne možemo preusmjeriti okolnosti kako želimo, biramo ljutnju. Pišem da biramo jer se netko drugačije ponaša od nas u ovakvim okolnostima. Iako se bijesom branimo od bolesti, on nam dugoročno ne koristi. Jer je usmjeren na ono što ne možemo promijeniti.

Ja sam plesala između bijesa na partnera i bijesa na samu sebe. Tuga i bijes su se opako sprijateljile i uništavale me. No, u tim trenucima su za mene imale smisla.

U trenucima bijesa ne tražimo opravdanje, ne vidimo izlaz, ne želimo razumjeti niti pogledati stvari iz drugog kuta. Bijesni smo jer smatramo da nije pravedno ono što nam se događa, a zaboravljamo da takva pravda samo za nas ima smisla jer je građena po našim mjerilima.

Bijes nas razgolićuje. Ali i priprema za nova poglavlja koja dolaze.