1. Nevjerica

Photo: pexels.com

Moj tupi pogled u ormar ispred sebe, osjećaj zatečenosti, šoka, moja šutnja, nevjerica, zaleđenost, vrijeme stoji.

Na plač me nakon par minuta natjeralo moje preklinjanje na pomirenje, uvjeravanje i dokazivanje moje ljubavi, izgovori za sve pogrešno što sam učinila, objašnjavanje mojih postupaka, opravdavanje…

No, što reći nekome tko odluči svoj život nastaviti bez tebe? Ništa. NIŠTA. Odluka je konačna.

Dani i noći su prolazili u očaju, nevjerici, tuzi, ridanju, nadanju, nagovaranju na mirenje, svađama.

Ne vjerujem da se ovo meni događa. Ne vjerujem da se sve raspadne u sekundi. Ne vjerujem da je ovo moj život.

Ne vjerujem da moja ljubav odlazi. Ne vjerujem da sam u svemu sama. Ne vjerujem da imam dijete s nekime koga nema. Ne vjerujem da sam napuštena.

Paralizirana sam.

Nemam misli. Sve je stalo.

Zbunjena sam. Što sada? Ovako nisam planirala. Kako se sada ponašati? To nije ono što želim.

Ovo nije istina. Ne vjerujem da je gotovo. Sigurno se može popraviti.

Ne želim nikoga čuti, vidjeti, ne želim ni jedan savjet.

Nemam volje nizašto. Ne jedem. Ne spavam. Plačem.