MOJE NOVO MJESTO

Photo: pexels.com

„Ti potraži čisto mjesto, učini ga svojim  i tamo gradi. I zapamti da uvijek može drukčije, samo je teško.“ Kristian Novak

Na ovaj citat sam naišla dok je moj brak još bio stabilan. Bolje reći dok sam ja vjerovala da je stabilan. Tada mi je citat zvučao lijepo, upamtila sam ga. No, nakon razvoda, često sam ga se prisjećala i za mene je poprimio potpuno novi smisao.

Nakon razvoda sam zapravo postala svjesna svoje uloge u svemu u čemu sam se našla. Postala sam svjesna novih okolnosti u kojima sam se našla. Nisam ih priželjkivala. Zapravo, nikada nisam imala ideju da bi se takvo nešto moglo dogoditi. Nekoliko dana nakon što sam čula partnerovu želju za prekidom, odlučila sam pokrenuti se. Nisam imala pojma kako se to radi, sve je bilo srušeno, nisam bila svjesna mnogo stvari koje se oko mene događaju. Čak se mnogo toga i ne sjećam zbog količine stresa koja je tada bila prisutna. Našla sam se u nečemu neočekivanome, bez znanja i iskustva.

U tome sam bila sâma. Zapravo, u svemu što proživljavamo smo sâmi, ali nam to tako ne izgleda jer se okružujemo ljudima. Ili nam je jednostavno u tome dobro pa ne percipiramo da smo si sâmi tako napravili. No, tada sam zaista osjetila samoću. Do tada sam iz svakog neuspjeha ustajala uz pomoć drugih. Probleme bih rješavala zadavanjem novih uspjeha.

A ovo je bila potpuna novost. Iz ovoga se ne izvučeš samo tako. Slutila sam da ću, ukoliko se ne pokrenem, učiniti nešto loše i da se neću osjećati dobro. Znala sam tonuti u san gledajući na drugu stranu kreveta i govoriti sebi: „Sâma sam.“ U tome nisam imala cilj dokrajčiti se tugom već osvijestiti da u ovome zaista jesam sâma i da o meni sve ovisi. Počela sam tražiti novo, čisto mjesto. Mjesto u kojem mi je dobro. Bila sam svjesna da je mnogo truda potrebno za održavanje i opremanje tog mjesta. Znala sam da postoji oprema koju do sada nisam koristila niti sam znala kako ju upotrijebiti. Ali, uporno sam ponavljala te riječi kako bi proces zacjeljivanja bio temeljit i kako bih samoj sebi dala vremena.

Vjerujem da nas ne liječi vrijeme. Liječe nas naše misli i naši postupci za koje je potrebno vrijeme. Ne znam koliko je vremena potrebno, to je individualno. No potrebno je vrijeme za promjenu navika. Potrebno je vrijeme da počnemo vjerovati u nešto novo i drugačije. Kada nam se kule naših vjerovanja uruše (poput one da je brak jedan i da u njemu ostajete do kraja života) onda gradimo nove kako bi nam bilo dobro. Prošle su dvije i pol godine.

Danas je to mjesto opremljeno. Ne previše, jednostavno je. Ima ravne linije, skladno uređeno, prostrano je, čisto i puno svjetla. Okružila sam se stvarima i ljudima koje volim. Okružila sam se aktivnostima koje me ispunjavaju. Ponekad želim otići iz njega da vidim kako je drugdje. No, vraćam se na temelje.

„Sâma sam.“ Tu je sreća.