SAMOĆA NIJE USAMLJENOST

Photo: pexels.com

Možda nam ovih dana razmišljanje o samoći više dolazi do izražaja s obzirom na okolnosti u kojima se trenutno nalazimo. Možda ih percipiramo težima ukoliko živimo sâmi s djetetom ili smo nedavno iskusili prekid. Posežemo za okrivljavanjem bivšeg partnera, žaljenjem samoga sebe, razmišljamo kako nas je razvod doveo do toga da smo sâmi s djetetom, osjećamo se ostavljenima, zaglavljenima, bez izbora, razmišljamo da ne provodimo svoje vrijeme na način na koji želimo…

Jeste li svjesni kako sami sebe u(ne)srećujemo svojom percepcijom? Načinom na koji odabiremo promatrati određenu situaciju? Načinom na koji odabiremo gledati na okolnosti indirektno utječe na naše osjećaj.

Samoća nije isto što i usamljenost. Biti sâm ne podrazumijeva osjećaj usamljenosti. Usamljenost je emocija koja je pod utjecajem naše percepcije okolnosti u kojima se nalazimo. Često sebe percipiramo usamljenima jer se druga osoba ne ponaša onako kako očekujemo: partner ne uzima dijete onoliko koliko bismo htjeli, nemamo emocionalnu podršku partnera, nemamo s kime dijeliti financije i slično.

Ne događa se ono što priželjkujemo i očekujemo pa kreiramo osjećaj usamljenosti i tuge. Svojim mislima, kritiziranjem drugoga ili žaljenjem samoga sebe produbljujemo te osjećaje. Ono što nam može pomoći jest svijest da u takvim trenucima radimo najbolje što znamo. Ukoliko takvim ponašanjem ne postižemo dugoročno zadovoljstvo, možemo mijenjati vlastito ponašanje i misli. Često zaboravimo da smo mi glavni glumci u našim životima bez obzira na informacije koje dobivamo od drugih i bez obzira na njihovo ponašanje.

Od samoće ne trebamo bježati. Ona je tu. Na kraju dana ostajete samo vi. Bez obzira na partnera, dijete, prijatelje, roditelje, poznanike. U samoći se u potpunosti posvećujete sebi. Radite ono što volite: meditirate, čitate, ležite u kadi, vježbate, gledate filmove, čitate knjige. To ste samo vi.

Vi imate sposobnost od svojeg vremena učiniti najbolje za sebe. Čuvajte to vrijeme. Ono je vaše i posebno je. Nitko vam ga ne može oduzeti. Kada zavolimo samoću onda postajemo kreativniji u načinu na koji provodimo vrijeme i zbog toga smo dugoročno sretni. Ne kritiziramo, ne promatramo se kao žrtva, ne prigovaramo, ne žalimo. Vi imate izbor. Vi odlučujete što ćete napraviti.